ponedjeljak, 25. svibnja 2015.

ANĐEOSKA KRLETKA SRCA POSTOJI LI ZA BOL MOJU!?

Da je pjesma moja mirovala, šutila... mnogi nebi shvatili tko sam, a ti anđele možda bi, tišinom letio do srca mog da bi ga tješio... takva bi trebala biti ljubav, ona bi trebala nać ovo srce, a ne ga pustiti u let ka okovima bolne sudbine... Bog zna može li se sad ovo napuklo srce sačuvat u nečijoj duši koja bi mu došla kao krletka spasenja....Bog zna da li sam suđena duši ili bolnim pjesmama, tim duševnim notama koje odvode ikuda ili nikuda...



subota, 23. svibnja 2015.

POJAM LJUBAVI BOŽJE

Ljubav ima oči svete, u tami pali svjetla nade! Ljubav ima krila sjajna, poslana iz Raja da bi obični smrtnik letio! Kako je divan naš Bog, u Njemu obitava sve dobro koje besplatno daruje ljudima! Ne traži ništa, samo zahvalnost i molitvu u grudima!   Kroz suze dolazi i osmjeh ushićeni skupa sa svojim anđelima svaki dan da me utješi! Poukama nebeskim vrednuje moje srce, a ja ih darujem nesebično Svitu, nekima zalud jer ne shvaćaju svi ljubav svetu i nikad neće...teško je pojasnit to, i  nije na meni da čudesa činim, ali nekim ljudima se divim, jer shvate što trebaju činiti nakon što im se obratim sa blagoslovom...Sretna sam ako uputim na bolje bar jednu dušu od njih 100! Bog to cijeni, znam! Zato sam tu, kao Božja apostolica čistog darivanja sebe! I ne tražim ništa za uzvrat, čak ni fala, dovoljna je ova sveta šutnja koja ima glas u mome srcu!

Ah te boli i nepravde, da mogu isčupale bi mi ljubav srca i pokidale igračku najmiliju sa kojom duša mi usni, ali ja liječim molitvom, prošlo, sadašnje i buduće! Strada čak i on, čupaju omiljenog medvidića, kažu odrasti što će ti ! A ja sam djetinja,sva na svog nebeskog anđela! I baš mi godi zaspati na pamučnim plišanim nebesima!


OSJEĆAJUĆI ANĐELA LJUBAVI U BOLU

Osjetim ispisujući u bolu ljubav, da nisam sama, anđeo nebeski kraj mene spava budi se u snovima moga srca, u um ulazi da me nasmiješi, zagrli! Tišina, tek kapi kiše dokaz su da srce otkucava tiše, bliži se snovima ja evo prepuštam se tebi snu moga sna, srcu moga srca! Kiša neka po prozorima kuca i sili me da plačem ove noći, neću baš ja ću k tebi doći, krilima ko rukama da me zakloniš od vapaja! Zagrli me do jutra, budi moje svako novo sutra, anđele usnuli opij me ljubavlju sa onoga Svijeta, bol me hoće za sebe, ne daj me jedino moje, obrani moje ufanje! ♥




petak, 22. svibnja 2015.

BISER SI ŠKOLJKE MOG SRCA

Sipali su mi more tuge u srce, gušila sam se od robovanja tugi, čitav život su mi sudili, ja bi se smijala a onda u osami plakala, trpila sa Bogom svoj križ! Onda je jednog dana nastala suša pijeskom su mi zatrpali dušu, sleglo se je puno boli u meni, krunica sveta bila je moja obrana, došlo je do toga da se otvori školjka mog srca i od sveg tog bola satkala sam tebe satkanog od bisera, poklonivši ti sve svoje osjećaje za ljubav! Od vedrog neba sam ti oblikovala oči, od oblaka bijelih lice, od najsočnijeg voća tvoje usne ljubilice, od Sunca i Mjeseca uzela sam sjaj da bi ti aureolu darovala, svjetlošću božanstvenog sjaja, nekako sam  se borila naći te u svemu, u kišnim kapima bio si ta me žednu napojiš! U suzama i u osmjesima mojim živi vjera u tebe ljubavi istinska moja, princu nebeski, zaštito moja, nisu mi te ukrali oni što su me povrijedili i robovali... Ja sam tamo di si ti, ode na Zemlji ja samo tijelom postojim! Volim te sveto, ne zaboravi! Grlim te pjesmama, tajnim krilima sna! ♥

Od srca tvoja Ana!


NEBESKA CIPELICA ZA LJUBAV JE MOJU ČUVANA

,,Nisam eto princeza i nisam u bajčici da bi izgubila cipelicu, već je čuvam za hodanje u anđeoskoj liposti! Ne ostavljam zemne tragove, već nebeske, tako će me željena ljubav najlakše nać!,, O:)

©Ana Emanuela Šimunić, 22.05.2015.





Nebeski dio mene živi u Raju

Po bolnoj litici života hodala sam sa osmijehom, onda mi se omaklo, zapela sam od grmeč sa ružama, misleć da mi je nagrada, a ono me okitile zamke sa trnjem! U vapaju Gospodu sam se izdigla ko ptica feniks iz pepela tuge, ali na žalost bez krila bijah tijelo moje, i onda dvosjekli mač skoro odrubi srce moje, kad padoh u naručje lažno! Opet sam isplovila, čak sam molitvena krila duše dobila u Nebo pobjegla Ocu svom, ostavih Emanuela Anu na zemnom putovanju, postah sva u srcu nebeska!


četvrtak, 21. svibnja 2015.

STVARNI SMO U NEBU

Postoji priča o nama, o ljubavi zadivljujućoj...tamo negdje u svetoj Zemlji ja i ti bivamo nađeni, sjedinjeni sa Bogom za vječnost. Šaptala sam na ovom Svitu ponajviše o tebi, bilo bi nestvarno da ne postoji knjiga o nama, sakrivena u Rajskom otoku nadanja. Postojimo, jer je stvarna ljubav naša bar tu u meni. Naći će mnoge bajke anđele, čitat će neproživljene iluzije, ali ja i ti mi smo stvarni, duhom lebdimo nad rijekama zemaljskim...

 ©Ana Emanuela Nebeska


ZLATOKRILOM ANĐELU

Reci mnogim srcima, anđele zlatokrili da možda neću dugo, ali moja će ljubav vječno plamtaj nade davati, onima koji su ostali zatočenici zemnoga! Moj će se duh pobrinuti za nezbrinute, za one kojih se niko sjetio nije, za uplakane, za nezbrinute, za klonule, za ljude pune očaja, uvik ću biti u srcu kao svjetionik rajske sestrice! Navještanje dobra je moja misija, brižni otisak nebeskih krila umjesto mene stavi im na rane, jer meni izrasti neće, ja ću u tijelom u prah zemni ljubavi tajna moja! I reci im da ne plaču, duh moj držiš, u krilima tvojim udišem život! Bog mi sprema iznenađenja sveta, odmorit će me od boli u bezbolnoj ljubavi!

©Ana Emanuela Šimunić, 21.05.2015.